MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

Šta raditi ako nam se prispava na skijanju?

Simpatično !

MOSTARSKE KIŠE

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.

Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kažem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.

Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.

Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...

Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.

Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.

Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.

Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...

Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...

Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.

Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.

Pero Zubac, 1965
Dunaavska

Polako

Novosadski je biti fin, šetati kejom, reći dobar dan

Novosadski je ulaziti na prva vrata gradskog autobusa

Gari

Meni su pale na pamet tri stvari: Gornjak, Gari, baciti "peglu"

Novosadski, to je pričati šatrovački: Gari, Đido loma da ti štone žekam

Bušena votka

Novosadski je brinuti o životinjama, nalaziti se ispred katedrale, bacati smeće u, a ne pored kante i ustati penzionerima u autobusu.

Novosadski je kada u čuvenoj burekdžinici Djordjević jedete burek iz kartonske tacne sa plastičnom viljuškom za desert

Novosadski su prelepi labudovi na šodrošu i shoping doteranih gospodja u second hand-u subotom na Najlonu

Kad sam ja došla u NS bilo je novosadski: otpadaš na Štrandu ceo dan, pa odeš u Bistro na zagrevanje, pa u Piping na djusku do zore i onda za kraj kod 'Brene' na pljesku

Ne živeti na pokretnoj traci već svojim tempom i u svom fazonu na tenane sve se stigne

Novosadski je ići ali nekada, ne tako davno na Djavu, u kafe, na korzo, u mrcu kod Mice lovice

Novosadski je koristiti maramicu umesto ruke, ustati starijim i majkama sa decom u busu, ne seći drva iz nacionalnog parka, ne brati cveće sa javnih površina već isto uzgajati... pa ga ubrati i uz osmeh dati prvoj lepoj sugradjanki koja hoda sa bradom paralelno sa pločnikom, a ne vući je za ruku, ili otimati joj telefon. Novosadski je i dočekati sve ljude raširenih ruku i sa osmehom, jer ko ovde ne može da se primi, ne treba ni da pusta korenje!

Novosadski je klikeranje i gradski porez, kvrce, pecanje na Shociki, gril 13 a ne Mek

Novosadski je picigen i tenis glavom

Novosadski je Spens

Novosadski je slaviti oba Božića, jedan kod kuće, a drugi kod komšije

Novosadski je kada 10 minuta pokušavaš da skreneš levo iz Miše Dimitrijevića u Braće Ribnikara

Pecanje ispod mosta 'Duga', rani doručak posle izlaska u Violeti, hranjenje golubova kod Miletića, korzo u Dunavskoj ulici pre odlaska na Djavu

Novosadski je nedeljom pre podne ići na Najlon pijacu

Slušati pank, ići u sinagogu na koncerte, gledati grad sa ravnog krova zgrade, popiti pivo ispred dragstora sa nepoznatim likovima

Kada si u Zmaj Jovinoj, pa lepo odeš i pozdraviš Gorana kolportera

Novosadski je kad padne kiša predvecšče leti i ljudi se zavuku u stanove, a ti izadješ u šetnju limanima, gledaš sunce kako zalazi i paljenje uličnih svetiljki

Klikeranje iliti ćiberanje

Nekad je to bio opušten i lagan način života bez jurnjave, stresova i ostalih stvari koji na žalost čine našu svakodnevicu. Sećam se jedne priče koju sam davno čuo, Beogradjan u kolima na semaforu, turira, nervozan. Prilazi mu gospodin sa pešačkog prelaza i pita ga:
Je li mladiću, žuriš li negde?
Odgovara začudjeno: Ne.
Pa di ćeš onda.

Javiti se na prozivku nedeljom na najlon pijacu. Pitati di ga je. Odgovoriti s preke strane

Kada ti neko trubi, pa te obidje vozilo beogradskih tablica sa mladjim vozačem koji ti izazivački pokazuje srednji prst, a ti ga iskuliraš

Kad konačno dodje vikend pa odeš na Vošu, obavezno cimneš Malajca, pa posle na pivo. E to je novosadski gari

Novosadski je kad nedeljnom poranite na Limansku pijacu i skuvate supu i rinflajš uz obavezan sos, novosadski je pečeni kesten na uglu Bulevara i Braće Ribnikar čim počne da se vidi dah, to je žito sa šlagom u Evropi, šetanje na keju po suncu, podnošenje vreline na Štrandu, gužva kad u SNP-u igra Grk Zorba, kao i biti strpljiv dok se ne otvore zadnja u gradskom.

Ispravka za Novosadski triatlon. Sa Klise se švercujes u jedinici do Štranda, preskočiš ogradu i okupaš se u Dunavu, u povratku mazneš bajs i odvezeš se kući

Kako Novosadjanin muva devojku? Izlazi 10 dana, vrati se i kaže: Kako smo se gledali

Novosadski je pozdravljati se sa servus kedveš i kad ne znaš šta to znači

Novosadski je kada osoba iz jednog grada dodje u Novi Sad, upozna i zavoli drugu osobu iz drugog grada u istom danu tako što prvi put zajedno šetaju po keju i gradu od zalazka sunca do izlazka sunca (=9 sati) i da na kraju se pogledaju i da znaju da je to to. P.S. Doduše možda je to i zbog umora ali mislim da je to što je Novi Sad da zaista možeš čitav dan da šetaš po njemu a da ti nikad neće biti dosadno i da nikada nećeš biti sam u tome

Gornjak i kombatica

Ići u papučama na ulici jer si kod kuće

Novosadski je: Dunavska ulica, okupana prvim jutarnjim suncem, dok se miris proleća oseća u vazduhu, a u daljini se čuju glasanja galebova sa Dunava

Novosadski je tamburica, trg, kej

Novosadski je slobodno kupanje leti na bećarcu i oficircu, a ne na Štrandu koji  je ogradjen bodljikavom žicom i koji naplaćuje ulaz

Novosadski je biti slobodan. Novi Sad otvoren grad

Pečeno kestenje u jesen (koje je proterano iz centra), uživanje na Štrandu, vožnja biciklom po gradu, kornet kod city-a i džafera

Novosadski je: Mosa Gari

Novosadski je burek i jogurt kod Violete ili nekada index na uglu Pap Pavla i bulevara

Novosadski je kada ti mažnjavaju tvoje pare a ti kažeš - opušteno

Riblja pijaca

Kad ideš trotoarom a osobe koje ti idu u susret naprave malo mesta da možeš da prodjes, i naravno ti učiniš isto (da se ne udarate laktovima dok prolazite; sve manje ovoga srećem po našem gradu, nažalost)

Gari je novosadski

Gari, pa bećarac naravno

Lačo, to je definitivno novosadski, za nas malo stariju generaciju

Kad ti sestra rodi Novosađanče

kad u Beogradu sretneš nekoga i kažeš - de si GARI

Novosadski je voleti i pomoći

Novosadski je... Da se tešiš kako taj osećaj, na posletku, još postoji

Novosadski je ZJUUUUUUU

Novosadski je siđi gari

Novosadski je poštovati starije, zvati svog najboljeg prijatelja Gari i Brašo, voleti Štrand i Oficirac, uživati u sporijem tempu života i u lepoti oko nas, ne jurcati nigde jer je sve tu blizu, samo treba krenuti na vreme, dati žmigavac

Novosadski je što moj kolega kada mu neko udje u radnju kaže: Izvolte kasti! A pošto, kako sam kaže za sebe gazdački maneken njega naranite

Kad pešačiš i kilometar do prve kante ako treba, ali ne bacaš smeće gde stigneš

Kvalitetno karlovačko vino, dobra soda, dobro meze (sremska kobasica, čuruški sir), lepa nasmejana konobarica i veseli Cigani raspevani do ranih jutarnjih časova

Samo pitanje krije odgovor. Novosadski je Novosadski sajam

Novosadski je kad zaista razumeš tekstove Ðoletovih pesama

Novosadski je polako ispijati bevandu na verandi

Gornjak - samo novosadski, gde god sam ga spomenula izvan Novog Sada pitali su me da li su farmerke onda "donjak"

"Di si derane?" To je novosadski

Vratiti kafanu "Gurman" na početku Njegoševe, čuvati stare kafane

"Izvinite, molim Vas"... kada nekog želite nešto da pitate

Nalaženje kod Kokre, Uzora, Raletića, Tunela jeftinoće

Ne primam se "na ništa", nema podvlačenja, džomber, gradski, fuljenje

Novosadski je kad iznajmiš baciklo i vozaš se sa svojim garijem po keju

Novosadski je "E, aj oladi" (ali onako pooolako)

Preplivavati na Ribarac, grickati cunju, popiti ujutro rakijicu, a uveče špricer ili pivce

Novosadski je špacirung po Zmaj Jovinoj nedeljom popodne

Novosadski je kad sa novosadske strane vidiš kesten brdo na vrh Fruške gore, a onda odeš peške do njega i sedneš na kesten livadu i vidiš ceo svet (Novi Sad)

Matori, mamara, komša i čitanje unazad (vozdra, Kizo, zenba...)

Kad ideš na Istok da gledaš "Vošu" nedeljom (dok su još znali da igraju), a pre podne si bio na "Kabelu"

Novosadski je kad si rođena Beogradanka koja živi u Novom Sadu tek 3 godine i ponosna je kada je nazovu Novosađankom

Novosadski je kad umesto knedli sa šljivama praviš gomboce

Profesorica iz NS škole uda se za Beograđanina, odbija posao u BG školi i putuje vikendom

Od kako sam došao u Novi Sad toliko puta sam zbog krađe ostao bez bicikla da sam pomislio da se u ovom gradu bicikli koriste samo za jednokratnu upotrebu. Možda je to novosadski

Kad znaš da zauzmeš mesto s kojeg se pruža najbolji pogled i onda sve snimaš i komentarišeš

Novosadski je kad ti dete pohađa istu osnovnu školu kao i ti, tvoja majka i tvoj deda. A nekad davno je novosadski bilo krasti "levis 501" sa terasa.

Novosadski je kad voliš miris jeseni u Dunavskom parku, jer si se baš tamo i u to neko vreme zaljubio

Novosadski je ljubav, jer čim sam se doselila, ja sam se životno zaljubila. A ljubav je kreativnost. Za nedelju dana nam je treća godišnjica i ja mu pravim album sa slikama koje sam dobila od ljudi širom sveta (svi kontinenti sem Arktika i Antarktika, preko neta naravno), na kojima drže plakate sa rečima "Aleksandre, Milena te voli". Eto, to je novosadski!

Novosadski je u trenerici voziti biciklo do Dunavske ulice koju samo Novosađani pravilno akcentuju

Uzeti ujutru samo jedne besplatne novine a ne pola metra.

Kada najdraža osoba mora da pošalje poruku Copetu kako bi javno priznala svoja osećanja devojci, jer inače rečima ljubav retko iskazuje, uprkos duuugim šetnjama kejom i gradom... Iako je i sam zagrljaj dovoljan, hvala Saša... Slavica

Otići zoljicama (tomos motori) na Mišeluk

Što Novi Sad ima, to nema niko, a to je "Egzit" - za njim i stranci lude

Novosadski je "nadjemo se kod Eha"

Kad se udaš za Beogradjanina, porodiš se u Beogradu i sve ih preseliš u Novi Sad

Kad te Beogradjanin pita gde je put do Paradiza, a ti ga pošalješ preko Varadinskog mosta

Ja mogu da pišem samo o tome šta je BILO novosadski. Šta je danas novosadski? Samo krhotine nekadašnjeg novosadskog šmeka

Novosadski je podeliti poslednju kiflu, burek, pivo ... sa drugarima

Biti kulturan

Novosadski je kad zoveš Tibora, on kaže "Molim Bojane?", ti odgovaraš sa "Dolazimo Jaroslav i ja na pivo. Jesi sam?", na šta će on reći "Nisam. Tu su mi Vasilis, Darijan i Davor"

Poštovati svoje komšije ma kojim jezikom govorili i ma koje vere bili

Novosadski je pecati na Šodrošu....voziti bicikl....voleti Isu i Bisu...kad zeca zovemo nyszi

Novosadski je ujvideki

Novosadski je voleti sos od višanja

Kućerda na lakat

Divaniti natenane dok coljaš zaitra prvu dudaru i šacuješ špiclove na šoru

Kad se tociljaš na tocu ispred kuće, a komšije se ne jede mnogo

Novosadski je kad znaš da kažeš srećna nova godina na bar četiri jezika, a da nisu engleski, španski, italijanski ili kineski... i da ti za to ne treba google translate

Na žalost danas malo šta, ali u svakom slučaju je novosadski biti širokogrud i prihvatiti sve te novotarije i promene sa osmehom ali i dalje negovati cinizam radi održavanja tradicije i melanholiju za tim prošlim vremena kad su svi znali šta je novosadski, a bol zbog toga držati za zubima

Novosadski je kad te na pecanju izedu komarci

Novosadski je ako ti je deda bio Slovak a baka Mađarica, a divanili su međusobom uglavnom srpski, a ti znaš sva tri jezika

Davno su rekli, ja ću samo ponoviti: biti melanholičan, al onako, gradski, to je novosadski

Novosadski je svakog jutra slušati Radio 021 uz jutarnju kaficu

Kad ti od hrane dodje pritisak na 170

Lagano i natenane, bez sekiracije i sa osmehom

Novosadski je... opušteno

Novosadski je kad si gradjanin sveta, a to prepoznaju slični iz velikih metropola, a tebi ravnooo, jer znaš svašta

Novosadski je kada se vraćeš sa dalekog puta preko nekog od Najnovijih mostova i prodje ti jeza kroz celo telo i oči ti se napune suzama

Novosadski je NE slušati narodnjake

Novosadski je sosa, mesa i pirea

КАКО ПРОВАЛИТИ КО ЈЕ МУШКО, А КО ЖЕНСКО...
 
НА СОПСТВЕНОМ ВЕНЧАЊУ?
Жена прво плаче, а онда наздравља.
Мушкарац се прво напије па тек онда плаче.
 

ПО БРОЈУ ЧАРАПА?
Жене носе различите чарапе: испод колена, изнад колена, с халтерима,
самолепљиве, а без халтера, најлон и обичне, с ликром и без ликре, с
цртом, без црте...
Мушкарци носе стандардне беле чарапе (кад носе патике) и црне (кад носе ципеле).
 

ПО ПИТАЊУ СЕКСА?
Просечна жена каже да жели секс нон-стоп, цео дан, али права истина је
да је заиста спремна за секс само три пута недељно. Поред тога, сматра
да предигра треба да траје 30 минута.
Просечан мушкарац, млађи од 40 година, жели секс сваке вечери, сваког
јутра, или и ујутру и увече и увек је спреман. Он сматра да предигра
не треба да траје дуже од 30-45 секунди у шта се убраја и вожња до
куће.
 
ПО ОРГАЗМУ?
Женски врхунац би могао да се упореди са ,,фераријем,, - темпераментан
је, снажан и захтева прецизно руковање.
Мушки врхунац би се могао упоредити са трактором - мање је интензиван,
могуће га је покренути у различитим условима и на различитим теренима
и толико је једноставан да и 14-годишњи дечко врло лако може да
управља њиме.

У ,,Fair-play,, -у?
Жене користе секс да би добиле оно што заиста желе.
Мушкарци не користе секс ни за шта, јер су већ добили оно што су желели.

ПО ОРИЈЕНТАЦИЈИ У ПРОСТОРУ?
Жена ће се оријентисати према продавницама, а мушкарац према кафанама.
 

У ПОГЛЕДУ ДЕЦЕ ?
Жена зна све о својој деци. Зна када имају заказано код зубара, зна
када имају тренинг, зна све његове другаре и симпатије, разуме све
њихове страхове...
Деца? Мушкарци немају сасвим јасно дефинисан став о тим малим створењима у кући.
 
 
У СХВАТАЊУ ВРЕМЕНА?
Женама је сасвим мормално да у 2 ујутро започну разговор на тему ,,Куда води ова наша веза?,, За мушкарце је 2 ујутро право време за спавање.
 
 
ПО НАДИМЦИМА?
Када Гоца, Маја, Тања и Ана оду на ручак, оне ће ословљавати једна
другу са Гоцо, Мајо, Тања и Ана.
Када Милан, Дарко, Дејан и Борис оду на пиће, промениће имена у
Главоња, Дебели, Матори и Дилеја.
 
 
У СЛАГАЊУ БОЈА?
Жене се разумеју у боје и увек знају да их сложе.
Мушкарци мисле: ,,Црвена је лепа боја, и розе је лепа, ко каже да не
иду заједно?,, 
 

У ВЕЗИ СА КУЋНИМ ЉУБИМЦИМА?
Жене воле мачке.
Мушкарци само кажу да воле мачке, али кад их нико не гледа, са
задовољством их шутну.
  

У  УРЕДНОСТИ?
Жене остављају ствари на степеницама да би их покупиле у повратку.
Мушкарци прескачу преко њих све док им се не каже да их подигну.
 

У ПРОСТОРУ?
Жене увек знају где им шта стоји.
Мушкарци никада не знају где им се шта налази. А и зашто би? Па, ту је
жена која у сваком тренутку зна где је шта склонила.
  

ПО БРОЈУ ЦИПЕЛА?
Просечна жена има измедју 15 и 25 пари ципела, али већина ципела је жуља.
Просечан мушкарац има 4 пара обуће - патике, ципеле, риболовачке чизме и папуче.
 

У ИЗБОРУ ОДЕЋЕ?
Жене мисле да гардероба купљена пре пола године постаје радиоактивна
након извесног времена. Да би избегле контаминацију купују нове
ствари. 
Мушкарци носе све што им се налази у ормару укључујући и панталоне
које су биле модерне пре осам година. Просечан мушкарац још увек има
бар неки дукс из средње школе. Он верује да се џемпер малкице офуцао
тек када се појаве рупе на лактовима. Он ће држати нераспаковану
кошуљу у свом ормару неколико година пре него што одлучи да је обуче,
надајући се да је за то време постала пријатнија за ношење.
 

ПО РЕАКЦИЈИ НА ВЕСТ ДА ЈЕ НЕКО КУПИО АУТО?
Жена одмах пита које је боје.
Мушкарац се пита одакле му толика лова.
 
У РАЗГОВОРУ?
Мушкарац почиње реченицу... а жена је завршава.

 (Dalje)

 

ISTINITA PRIČA:
Beograd, događaj iz javnog prevoza...

Autobus broj 16, šest sati popodne, špic, svi se vraćaju kući, ludnica.

Jedan od putnika koji udobno sedi  je crnac, neodređenih godina.

Autobus staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, jedna baba i još nekoliko ljudi.

Crnac, videvši trudnu ženu:
- "Izvolite, sedite." ljubazno joj, na solidnom srpskom, nudi mesto i ustaje.

U tom trenutku autobus kreće, a ona baba, videvši u magnovenju slobodno mesto, jurnu na isto, odgurnu trudnu ženu i brzo
uskoči u stolicu. I sedi tako ona, sva srećna što je "osvojila" prazno mesto, kad joj crnac ljubazno reče:

- "Oprostite, ali ja sam ustupio mesto ovoj gospođi jer je trudna i
izgledala je umorno. Mislim da se vama ništa loše neće dogoditi ako
još malo budete stajali, a nju pustite da sedne."

Na to baba odgovara:
- "Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovde, u ovoj civilizovanoj zemlji
ustupa se mesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!"

Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primedba pa je lepo i
izrazito "ljubazno" odgovorio staroj gospođi:
"Ne znam iz kojeg ste sela vi gospođo, ali u mom se selu takve stare i
zajedljive babe jedu za večeru!"

Kažu da je reakcija u autobusu bila neopisiva...
 

12:48:40 2012-04-07


Može se desiti da se ženi dopadne oženjen muškarac i da je i on raspoložen za vezu s njom. Ovakve veze je ipak bolje izbegavati, jer donose mnogo više štete nego koristi, i to čak i ako zanemarimo moralnu stranu cele priče.

Jedna od najčešćih želja ljubavnice jeste da oženjeni muškarac s kojim se zabavlja ostavi svoju ženu, ali ta želja se veoma retko ostvari. Veza van braka muškarcu samo pomaže da se oseti bolje i da dopuni ono što nema u braku.

Svaki oženjen muškarac koji ima ljubavnicu tu ljubavnicu krije. Za samu ljubavnicu to ne samo da je naporno i iscrpljujuće već je i konstantan udarac na njeno samopouzdanje - čak i ako ne smatra da je pogrešno učestvovati u prevari, zbog samog skrivanja osećaće se loše. Plus, nema zajedničkih izlazaka na javna mesta na koja bi on inače izlazio, nema zajednički provedenog odmora, lenjo zajednički provedenog slobodnog vremena...

Muškarcu to što je oženjen daje bolji javni imidž. Ljubavnica svoju vezu, makar i iskreno bila zaljubljena u tog muškarca, ne sme da obelodani, i uvek će biti drugi izbor svog ljubavnika.

Malo ko bi pre prihvatio da je kriv nego krivca tražio drugde. Ako bi muškarca žena uhvatila u prevari, on bi okrivio ljubavnicu, i žena bi bila sklona da to prihvati, a ljubavnica bi ispala veštica (da ne upotrebimo i grublje izraze) koja poštenim ženama otima muškarce.

Oženjen muškarac, očigledno, ne poštuje svoju ženu čim je u stanju da bude s ljubavnicom a da supruzi ne sme ni reč da kaže o tome. Ako u toj meri ne poštuje ženu kojoj se zakleo da će je voleti i poštovati je, koliko poštuje ljubavnicu?

Još jedan razlog za muškarca da ne prizna vezu sa strane jeste to što onda ne bi mogao da bude uzor svojoj deci.

Veza s oženjenim muškarcem može trajati i nekoliko godina. Nakon tog vremena i okončane veze, nije retkost da ljubavnica smatra da je izgubila jako mnogo vremena ulažući u nešto što nema nikakvu budućnost.

Sve u svemu, čak i ako ne smatrate da nije u redu učestvovati u neverstvu i u povređivanju žene koja vam ništa nije skrivila, položaj ljubavnice je nezahvalan, jer se u njemu najčešće doživi mnogo više jada nego lepih trenutaka. Preporuka: IZBEGAVATI !.

Седам чуда социјализма у СФРЈ:

1. Сви су били запослени !

2. Иако су сви били запослени нико није ништа радио !

3. Иако нико није ништа радио, сви планови су били 100% испуњени !

4. Иако су сви планови били испуњени трговине су биле празне !

5. Иако су трговине биле празне сви су имали све !

6. Иако су сви имали све, сви су и крали !

7. Иако су сви крали, никад ништа није недостајало !!!


У демократији нема чуда:

1. Само ретки су запослени !

2. Запослени раде за оне који не раде ништа !

3. Иако они ретки раде за оне који не раде ништа, плату не добијају !

4. Они који не раде – имају све !

5. Трговине су пуне, а већином купују они који немају ништа !

6. Краду само одабрани ( од народа ) !

7. Иако краду, стално се жале да имају премало !

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.
«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7